Ne volim one tužne istinite priče i obično se ne javljam u takvim "prilikama", ali ovo je jako lepa vest.
Što reče Tiksi - volja i upornost će sada biti tvoj najbolji prijatelj.
Moj otac (1942.) je doživeo isto 1982. godine. Biću iskren, 6 meseci nije mogao samostalno ustati iz kreveta... Mama je sve vreme bila s njim, kad god je mogla... Posle je sledio dug oporavak, vežbe, terapije, lekovi, komisije (čak su mu oduzeli i vozačku dozvolu) godine upornosti (i invalidsko radno vreme od 4 sata) i evo ga, živ, zdrav i veseo, svaki dan uživa sa unucima. Skoro 10 godina je bilo potrebno za potpun oporavak...
Sada je važno da odmaraš, da si dobro raspoložen, da piješ lekove i da vežbaš tu neposlušnu levu stranu. Da je nateraš da radi kako ti kažeš. Biće to duga borba, ali
upornost se isplati

Commitment is pushing yourself when no one else is around.